Nazovite nas: +385 51 232 016

Gromače ili kameni suhozidi na našim otocima

Suhozidi - Trockenmauern, Dry stole walls

 

          Jedan od najvrednijih elemenata otočne materijalne kulturne baštine su kameni suhozidi - gromače. Podizani su već u prapovijesno doba da bi zaštitili obradivu površinu. To je način gradnje kamenog zida bez veziva, posebne tehnike slaganja kamenja čakavskog naziva – gromača. Gromače su se gradile i da bi obilježile granice pašnjaka pa su tako tisuće kilometara u suhozid položenog kamenja probrazile i humanizirale krajolik otoka Cresa. Ljudi su boraveći na otoku prisvajali dio prirode i stvorili novu strukturu prostora. Elementarno razumijevanje prirode značilo je tako i stapanje s njom:  gromača razdvaja, označava granicu, ali ipak i spaja. Omogućuje komunikaciju kroz lese vrata od štapova -  od kolci, škù`je – u gromači ostavljene otvore koji se mogu lako zatvoriti i otvoriti kamenjem, skaline  ot kamikastepenice, stervì`ce - drvene ljestve. Osnovna svrha suhozida bila je spriječiti prijelaz stoci u susjedne pašnjake. 


          Obzirom na tehniku gradnje, postoji više tipova suhozida. Gromače mogu biti ũnjule ili dù`pleu jednom ili dva niza.  Prvi red kamenih blokova je oko 10 cm ukopan u zemlju. To su temelji gromače, visina tog dijela ovisio terenu i kamenju kojim graditelj raspolaže. Preko te osnove položen je duži plosnati ravni kamen pokrivãča, na koju se onda, u jednom nizu, naslažu kameni blokovi do željene visine. Na takvu se osnovu obično se nadogradilo gromaču u dva niza. Prostor među njima ispunjavalo je piflò`sitno kamenje koje ima funkciju povezivanja i drži dvojnu gromaču – dù`plicu, dù`plu gromãču -dvojnom. Gromača sagrađena u jednom nizu kamenja naziva se ũnjula. Vrh je najčešće ravan, ali može imati i õzubi krunu. Õzubi su ukoso ugrađeno plosnato duguljasto kamenje na jednoj strani gromače koje strši prema van te tako otežava prijelaz stoci, ali i čovjeku. Tako se najčešće štiti obrađivana površina ali i pašnjak. 


          Gromače su visoke do visine čovjeka, ovisno o namjeni pašnjaka, terenu, raspoloživom materijalu i radnoj snazi. U sjevernom i srednjem dijelu otoka Cresa gromače su više nego na južnom. Od vrste, oblika i veličine kamenja ovisi i način gradnje. Pravilo je da su veći kameni blokovi niže, a manji više u gromači.


          Kako položiti kamen – koso, okomito, vodoravno – ovisi o obliku kamena i o spretnosti, znanju i iskustvu graditelja. Tako je zapravo svaka gromača autorski rad, priča o umijeću građenja, odnosu prema radu, strpljivosti … ali i o samoj prirodi. Svaki kamen važu i obrću, živi i djeluje neki suptilni i precizni osjećaj koji im kazuje gdje je kamenu težište i gdje su mu prave plohe dodira. 
Način gradnje nije isti posvuda po otoku jer i samo kamenje ima drugačiji oblik i strukturu. U pravilu, kamen je potrebno postaviti u nizu na način da se nađe dobro učvršćen između susjednih te ga je rukom nemoguće izvući iz gromače. Vaja  klast kãmik kakò` pĩta i dobrò` ga inkunjà`t. Tako su, npr. plosnati kameni okomito postavljeni tijesno jedan uz drugog ili pak pod blagim kutem pa gromača ima izgled čvrstog zida. Okruglasto kamenje poslagano u redovima daje izgled čipke koja se stoljećima suprostavlja vjetru i kiši. Neki vlasnici parcela bili su poznati po tome da su njihove gromače jako uredne i u liniji. U parcelama koje su služile samo kao pašnjak i nisu imale prolaz kroz lesu, u suhozidu se ostavljalo škù`juotvor, koju su zagradili većim kamenjem. Veličina otvora odgovarala je udaljenosti kraju rogova ovnova tako da su kadà`se premẽstilo ôfce moglì` pasà`t. Kod gradnje otvora se između dva veća čvrsta kamena, na udaljenost oko pola metra u istoj visini, postavilo dužu kamenu ploču te nastavilo graditi suhozid uobičajno. 

          Da bi čovjeku bilo lakše prijeći preko suhozida, na jednom su se mjestu, obično u blizini otvora, napravile skalı ne − kamene stepenice i to na način da se duže plosnate kamene ugradilo u suhozid u obliku stepenica na obje strane suhozida. Jednostavniji način, ali kratkoga vijeka, bio je način postavljanja drvenih stepenica ostervì`ce koje su se prislonile na suhozid. 


          Na gromačama, ili najčešće samostalno uz puteve, znali su kamenim pločama postaviti počivalićì` (na Gerbinu pocivãlišća) – mjesta za odmor. Ovi kameni postamenti dužine čak i više od metra, visine oko 1,5 m i širine dva kamena služili su da bi se težacì`radnici kratko odmorili kad bi se s bremenom teretom vraćali kući. 


          Suhozide se ponovo postavljalo prilikom podjele nasljedstva. Kako je to velik i zahtjevan posao, pokušavalo ga se jednostavnije riješiti ostavštinom. Način gradnje nije se promjenio stoljećima i znanje se prenosilo generacijama tako da su djeca učila pravila promatrajući roditelje i pomažući im. Jedan način učenja bile su i igre građenja malih gromača, ograjica, mergara (marguara). Redovito održavanje suhozida značilo je zagradì`t lua z − urušeno mjesto na suhozidima, popraviti tarbù`h gromãčedio gdje se kamenje izbočilo, vratiti kamen koji je pao s njega. Kad se dù`pla gromãča razvuãja uruši, bio je običaj da se vlasnici susjednih parcela dogovore i zajedno dvì`gnu gromãčupodignu suhozid. U slučaju ũnjule, urušeni dio popravio je onaj, koji je prvi naišao, odnosno onaj čije su ovce pobjegle u susjednu parcelu. Kako nisu svi bili jednako vrijedni i savjesni vlasnici za neke se znalo reći … bò`je da ne kunfinua š š njĩn


          Suhozidi su se za vrijeme dugotrajnih kiša više urušavali pa su nakon toga morali obahajà`t obilaziti parcele. Zagradì`t lua z značilo je srušiti sav kamen koji nije dobro stajao i postaviti ga ponovno na način da čvrsto stoji svaki kamen u nizu. Zbog toga je posao kod većih urušavanja iziskivao više vremena i znanja. Građenje, popravljanje i održavanje gromača ovisi o spretnosti pojedinca, tako je bilo u prošlosti, a isto je i danas. Da se sve manje ljudi bavi ovčarstvom uočava se i po velikom broju napuštenih gromača. Zadnjih dvadesetak do tridesetak godina urušena mjesta više ne popravljaju tako revno kao prije, pa često samo nabace granje i ovcama onemogući prolaz u susjednu parcelu. Umjesto popravljanja suhozida ponegdje postavljaju mreže ili žice pričvršćene na drvene ili željezne kolce. Plot − kao ograda nabacano i učvršćeno granje, ponegdje zamjenjuje gromače ili služi kao privremena ograda.


          Ovčari su se redovito brinuli o gromačama te bi u slučaju da su prilikom obilaska svojih ovaca primijetili lua zurušenu gromaču u drugim parcelama, o tome obavijestili vlasnika ili čak sami popravili gromaču. Isto tako, obavještavali bi kada bi primijetili ovce u tuđoj parceli ili na putu. Sà`da pa saju kà`ko da nĩ nì`š… nãnke da bi hì`til kì`tu ili bà`ren javĩl. Ma ne svi… nẽki jãve … te zovèju`. Ki nuãjde tũju ofcu ju spù`ti ili stì`ra nãzad vaf ogra jicu.


          Dio otočana još uvijek brižljivo održava gromače na svojim parcelama. Uglavnom su to stariji ovčari, ali nije pravilo. Zadnjih dvadesetak godina sve veći broj gromača, nakon što se djelomično uruše, ostanu nepopravljene te tako postupno propadaju. To je najčešće posljedica manjeg broja aktivnih ovčara, ali i jednostavnijih i bržih rješenja – mreža i žica.

 

Tradicijsko ovčarstvo otoka Cresa: prilog istraživanju

Autor: Marina Jurkota Rebrović

Kontakt:

Otvoreno:

Ožujak-Svibanj od 9 do 15 / zatvoreno nedjeljom /
Lipanj-Rujan od 9 do 19 svaki dan

Adresa:

Puntarka nova d.o.o.
Nikole Tesle 17
HR - 51550 Mali Lošinj

OIB:

HR90627068602

ID code:

HR-B-51-040164898

Telefon :

+385 51 232 016

e-mail:

puntarka@ri.t-com.hr